Povijest

Pod svojim se imenom Kumrovec u pisanim spomenicima prvi put javlja godine 1463., i to kao jedan od posjeda Cesergrada koji je od ranije, već u 14. stoljeću, u vlasti Celjskih grofova.

Značenje imena Kumrovec vjerojatno potječe od riječi “kumerni” što označava siromašne, bijedne i nevoljne ljude, kako su cesergradski feudalci nazivali svoje kmetove.
Postoji i mišljenje da je ime Kumrovec nastalo od riječi “kumr” keltske riječi značenja “blato”, riječi koja je dobro opisivala stanje zemlje i prometnica u dolini rijeke Sutle. Iz istoga izvora i istoga značenja nastalo je i ime potoka i sela Škrnik.

U zadnjoj četvrtini 15. stoljeća dolina Sutle doživljava 13 turskih provala zajedno s odsutnim bojem 1475. U svemu tome propadaju naselja, sela ostaju spaljena, zemlja pusta, a posljedice općeg osiromašenja padaju na ramena seljaka. Sve veće izrabljivanje seljaka dovodi do Hrvatsko-slovenske seljačke bune pod vodstvom Matije Gupca.

28. siječnja 1573. buna počinje napadom na Cesergrad i zatim se proširuje u ostatak Hrvatskog zagorja sve do Varaždina, u kraj oko Save i Kupe i slovenske pokrajine Štajersku i Kranjsku. Pobunjeni seljaci kumrovečkog kraja na čelu s Ilijom Gregurićem napali su Cesergrad, osvojili ga, opljačkali i zapalili. Buna neslavno završava porazom Ilije Gregurića kod Bistrice ob Sotli, na rijeci Sutli gdje je i započeta.

Nakon sloma južnih hrvatskih zemalja na Krbavi 1493., započinje seoba hrvatskih rodova u sjeverne krajeve, pa se tako 1544. ovdje naseljava rod Brozovih, u selo Brezje pod zaštitom cesergradskih grofova.

Formalnim ukinućem kmetstva 1848., ništa se mnogo nije promijenilo u životu ovdašnjih seljaka. Sve teže im padaju novi tereti i obaveze, prisilno služenje vojske, potres 1880., filoksera koja je poharala vinograde, nerazvijena poljoprivreda i mnogočlano kućanstvo koje je bilo nemoguće prehraniti. Zaduživanje i teške gospodarske prilike pogodile su mnogobrojne obitelji u Kumrovcu, okolnim selima i u Hrvatskom zagorju, pa stoga veliki dio radno sposobnog stanovništva odlazi u druge krajeve Hrvatske, Mađarsku ili Austriju.

Kmetska selišta u Zagorju ostaju zbir proizvodnih jedinica bez izrazitog naseobnog sadržaja. U ekonomskoj stagnaciji zagorsko selo zaostaje u naseobenoj strukturi tipičnoj za srednjovjekovno agrarno naselje gdje su pojedina domaćinstva u svom naselju smještena neovisno jedna od drugoga.

Kao zbir razbacanih “hiža mazanki”, Kumrovec je stagnirao sve do poslije 2. svjetskog rata kada se, kao rodno mjesto Josipa Broza Tita, počinje ubrzano renovirati, restaurirati i razvijati. Razvija se “politički turizam” koji dovodi do izgradnje i očuvanja jedne seoske ruralne cjeline, tj. otvaranja i funkcioniranja jedinog muzeja na otvorenom – Muzeja Staro selo.

Etno selo Kmrovec

Ideja da se stara jezgra naselja Kumrovec obuhvati mjerama spomeničke zaštite bila je prisutna još 1947. godine kada je Marijana Gušić, tadašnja ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu napravila etnografsku obradu Hrvatskog zagorja te napisala studiju o naselju Kumrovec sa središnjim objektom, rodnom kućom Josipa Broza. Stručnjaci Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba kuću su doveli u prvobitno stanje, uređena je okućnica, a 1948. godine u dvorištu je postavljen spomenik “Josip Broz Tito”, rad akad. kipara Antuna Augustinčića. Kulturno-povijesni i likovni dio muzejskog postava 1950. g. uredili su akademski slikar Edo Kovačević i prof. Zdenko Vojnović, direktor Muzeja za umjetnost i obrt, dok je kućni ambijent obitelji Broz uredila prof. Gušić.

Tijekom narednih godina nastavilo se s daljnjim građevinskim i hortikulturnim radovima te prikupljanjem predmeta za opremanje interijera kuće. Godine 1953. osnovan je Memorijalni muzej maršala Tita koji je djelovao pod upravom Etnografskog muzeja iz Zagreba. Ravnateljica Memorijalnog muzeja prof. Gušić, od 1952.-1954. g., razradila je plan rješavanja stare jezgre Kumrovca, a na principima konzervatorsko-muzeološke metode izradila je cjelovit katalog za 61 objekt sa kartama i popisom domaćinstava. Prema tom katalogu objekata, dr. Ana Deanović (Restauratorski zavod Hrvatske) u suradnji sa stručnom ekipom muzealaca, arhitekata i urbanista izradila je elaborat zaštite starog naselja Kumrovec. Od 1969. g. “Staro selo” je, kao zaštićena ruralna cjelina, uvršteno u Registar spomenika kulture I. kategorije.

Kumrovec danas

Danas je Kumrovec, bez velike industrije ili drugih razvojnih pogona, mjesto s poviješću koje se polako vrača svojim prirodnim i kulturno-turističkim kapacitetima, koji ga mogu izvući iz povijesne letargije u koju je zapao pod kraj 20. stoljeća.